Turka kava u bijelim malim šalicama na drvenim podlošcima. Stol i stolice su presvučeni s tekstilom karakteričnim za Tursku

 

Hvala ti, Tursko na divnoj avanturi. Na prelijepim mjestima, ljubaznim ljudima, finoj raznovrsnoj hrani, na lavljem mlijeku kojim smo se oduševili i donijeli doma, na poučnim iskustvima koje nas je samo dodatno obogatilo, na prilici da budemo dio tradicionalnog turskog života, na novim perspektivama i bližem upoznavanju različitih kultura

Ako se i ti želiš vratiti doma s ovakvim mislima i emocijama, onda pročitaj ovaj članak, zapiši si sve ili ga isprintaj. Nemoj biti samo turist, doživi Tursku kako spada. U ovom članku ću ti napisati neke smjernice za početak, a ako želiš u svoj program putovanja dodati još neka mjesta vrijedna za posjetiti, nešto fora i manje popularno – uskoro će izaći čak tri članka (Istanbul, Kapadokija i Antalija) pa me zaprati na Instagramu ili Facebooku i strpljivo ih čekaj.

 

Kako da obiđeš Tursku u 2 tjedna?

Imaš bezbroj kombinacija koje možeš pronaći na internetu, a ja ti ispod otkrijem kako smo se mi kretali i gdje smo se zadržali koliko dana i možda te inspiriram.

U Istanbulu smo se zadržali 4 puna dana, bili smo smješteni na Taksimu u odličnom hotelu s doručkom, pored Istiklal ulice i u blizini javnog prijevoza. Taksim je mjesto gdje vlada noćni život pa iz tog razloga cijene smještaja znaju biti niže. Kako sam ja gluha osoba, ovo mi je bila velika prednost, iako, sa slušnim aparatićima i zatvorenim prozorima nisam čula buku toliku da se ne može spavati. Osim Galata mosta, Aja Sofije i bazara, ovdje ćeš saznati koja još mjesta u Istanbulu vrijedi posjetiti.

  • Istanbul – Nevsehir (Kapadokija) avionom, Turkish Airlines

Na unutarnjim, odnosno domaćim letovima Turkish Airlines ima drukčija pravila vezana za težinu predane prtljage, na primjer, ako je maksimum na međunarodnim letovima 30 kg, na unutarnjima je 15 kg. Svakako provjeri pri kupovini karte.

U Kapadokiji smo bili smješteni u gradu Goreme u pokrajini Nevsehir do kojeg smo došli prijevozom organiziranim od hotela u kojem smo bili smješteni. Hotel je bio točno na rubu grada pa smo imali prirodnu svježu klimu i prelijep pogled na doline. U centru smo bili za 5-10 minuta pješke, grad je malen. Ovdje možeš pročitati kako možeš iskoristiti 3 dana u Kapadokiji.

  • Goreme (Kapadokija) – Antalya noćnim autobusom (karte smo kupili online na obilet stranici)

Antalija je i grad i pokrajina, da znaš. U grad smo stigli rano ujutro i odmah se uputili u hotel koji se nalazio u modernom, novom dijelu Antalije. Ovdje je u novim tramvajima užasno jaka klima, a vani tolika sparina da me čudi kako se nismo prehladili. Nakon 2 dana pješačenja smo na aerodromu Antalya rentali auto s opcijom da ga vratimo na drugo mjesto. Obavezno uzmi osiguranje i slikaj auto sa svih strana prije nego sjedneš za volan. U Turskoj na autocesti imaju kulturu da se pomakneš autom malo u stranu ukoliko primijetiš da auto iza ide brže, a ovako te može lakše i sigurnije zaobići. Ali zato baš i ne pale žmigavce i rado prođu kroz crveno ako nema nikoga. Ne voze brzo, ali voze nesigurno. Ništa strašno, mi smo po pokrajini uživali u vožnji.

Autom smo se vozili cijelim putem uz predivnu obalu do Kasa gdje smo proveli 2 noći u malom “bungalovu” koji se nalazi na litici stijene iznad uvale pa se uputili dalje do Fethiya gdje smo proveli zadnje dane. Na aerodromu u Dalamanu smo vratili auto, otišli Turkishem nazad u Istanbul i onda se vratili doma u Zagreb – pitkoj vodi iz slavine i spavanju do podneva. Što smo sve obišli i iskusili u Antaliji, uskoro ćeš otkriti u novom članku.

 

Jesu li toliko strogi oko odijevanja, smiješ li piti vodu iz slavine, na što trebaš paziti?

Išli smo u srpnju dok su bile veće temperature, ali povjetarac s Bospora i s dolina u Kapadokiji je ublažio vrućine. U Antaliji je bila (ne)podnošljiva kombinacija velike vrućine, sparine i vlage.

Ako si žena, svakako si uzmi neke ugodne, lagane, duge ljetne hlače ili haljinu kako bi imala manje posla oko pokrivanja nogu za ulazak u džamije. Neka ti u torbi uvijek bude marama kojom si možeš pokriti glavu i ramena, a i s kojom se možeš zaštititi od jakog sunca (gledaj da ti paše na sve outfite). Osiguraj si to kako ne bi morala posuđivati korištenu odjeću i maramu na ulazima u džamije. Preporučam ti uzeti neke stopalice sa strane koje ćeš obući svaki put kad skineš obuću i ideš bosonog/a u džamiju. Kad izađeš, skineš ih i spremiš u vrećicu u torbu pa nećeš prenositi “bakterije” u tenisice ili sandale koje nosiš svaki dan. Neka ti obuća bude ugodna i čvrsta, kretat ćeš se itekako puno po Turskoj, osim ako ti je cilj sjediti po cijele dane u kafićima i chillati pored bazena u Antaliji.

Kažu da je Turska opasna i da se treba čuvati lopova. Nisi lud/a, kao i svugdje, dobro ćeš čuvati svoje dokumente, novce i ostale stvari. Ako imaš i ruksak, neka ti u njemu budu manje bitne sitnice poput boce vode, vlažnih maramica i termalne vode (kažem ti, ovo će te fino osvježavati tokom skitanja po mjestima), a u torbici ili prednjem džepu novci i dokumenti. Osobno se nisam osjećala ugroženo i nisam svoju torbicu držala čvrsto u strahu od krađe.

U Istanbulu kao i u Antaliji imaju posebnu karticu za javni prijevoz (IstanbulKart, AntalyaKart) bez koje ne možeš doći na tramvajsku stanicu, a kamoli u tramvaj. U bus te neće pustiti ako ju nemaš. Turci su jako ljubazni pa ako slučajno nećeš imati dovoljno sredstva na toj kartici ili nema aparata na tvojoj stanici da nadoplatiš, uvijek će ti jedan uskočiti i ponuditi svoju karticu, odnosno, čekirat će ju za tebe. Svakako mu ponudi koju liru, najvjerojatnije neće prihvatiti, ali neka osjeti zahvalnost. U Kapadokiji su lokalne ceste kombinacija asfalta, zemlje, pijeska i makadama pa očekuj da ćeš si brzo zmazati odjeću i obuću.

Vodu nikako ne piti iz slavine. Boca vode je u Turskoj zaista jeftina, a nerijetko će te zaskočiti klinci da bi ti prodali bocu vode. Usreći ih, kupi si dvije boce odmah. Uzmi od doma jednu praznu termosicu u koju ćeš pretočiti odmah hladnu vodu, a drugu bocu ćeš prvu otvoriti i pijuckati dok je još hladna. Pij magnezij na kraju svakog dana kako bi opustio mišiće i smanjio umor nakon cjelodnevnog hodanja.

Što se tiče interneta, imaš na Googleu svakakvih savjeta gdje ga kupiti povoljno, kako i što pa te neću gnjaviti s detaljima. Mi cijela 2 tjedna nismo imali internet, odnosno, nismo ga uzimali. Koristili smo samo wi-fi u hotelima i/ili u kafićima. Noć prije u hotelu skineš offline Google mapu za sutrašnje skitanje. Poznato je da Turci ne znaju baš engleski pa instaliraj aplikaciju Google prevoditelj i odmah skini turski jezik kako bi ti ta aplikacija mogla prevoditi u offline mode-u. Usput ćeš i izbjeći nesporazume i poteškoće u komunikaciji. Za vožnje autom možeš koristiti aplikaciju Sygic koji odlično funkcionira bez interneta.

Trikovi su to mali, ali zlata vrijede.

 

Zaboravi turističke restorane, jedi na ulici

  • Gozleme – turske slane “palačinke” koje imaju različito punjenje, a mogu biti sa sirom, krumpirom, mljevenim mesom, špinatom… Obavezno ih uzmi kod bake koja ih sama peče na ulici, znaš onda da su te najbolje, s ljubavlju napravljene.
  • Pide(re) – tradicionalna turska ulična hrana, a zovu je još i “turska pizza”. Zbog svog ovalnog oblika je idealna za uzeti i jesti vani na cesti. Moguće je da ćeš ovo najčešće jesti. Ima puno različitih kombinacija, a najbolji pide je na placu.

Pide na dva dijela, ovalnog je oblika

 

  • Lahmacun – ili lahmajo, kao i pide(re), ovo zovu i “turska pizza“. To je tanka “tortilja” na kojoj se nalaze mljeveno meso (uglavnom janjetina ili junetina), povrće i začinsko bilje. Ako uzimaš ljuti ili dosta začinjen lahmacun, uzmi i ajran koji će ti jako pasati.
  • Kokoreč – moje najdraže tursko jelo koje se može naći i u Grčkoj. Kokoreč je jedno od najpoznatijih turskih uličnih jela, a potječe iz vremena kada se ništa od hrane nije bacalo. To je sendvič s iznutricama koje su nasjeckane jako sitno skupa s povrćem i dosta je začinjeno. Iznutrice stavljaju u janjeća ili kozja crijeva koja su namotana i tako se peku na ražnju pa ćeš i to moći vidjeti sa ulice. Nemoj da te takva kombinacija odbije, osim ako si vegetarijanac, zaista je ukusno. On je i narodni lijek protiv mamurluka.

Pecivo s iznutricama i komadićima crvene rajčice ili paprike. Izgleda kao mljeveno meso

  • Simit – kao bijeli perec sa punjenjem po izboru, a to mogu biti sirni namaz, Nutella, putar… Simit je zaštitni znak Istanbula, vidjet ćeš na ulicama grada kućice na kotačima koje su pune simita. Najbolji simiti su u Galata Bagel shopu u Istanbulu, a tajna je u posebnoj peći na drva.
  • Kumpir gigantski pečeni krumpir koji može biti punjen sa bilo čime, a uglavnom je najpopularniji onaj sa sirom i povrćem. Ortakoy u Istanbulu je najpoznatiji kvart po kumpiru pa ga tamo nađi i probaj.
  • Manti – takozvani turski ravioli. To je tradicionalna tjestenina punjena s mljevenim mesom i s dodatkom koji želiš. To mogu biti sir, jogurt, umak od rajčice… Odlični manti su u restoranu Sinop Manti koji se nalazi u azijskom dijelu Istanbula, a gdje sam jela neobičnu kombinaciju dodataka: jogurt i curry na jednoj polovici i mljeveni orasi na drugoj polovici. Jako je fino unatoč čudnoj kombinaciji (mljeveni slatki orasi na slano mljeveno meso).
  • Meze – ovo je zapravo turski ritual, a ne hrana. Ukoliko naručiš to, dobit ćeš puno malih tanjurića s različitim namazima, mesom, povrćem…Poanta mezea je da se polako jede uz piće (najčešće raki) i da se puno razgovara sa drugim ljudima za stolom.
  • Testi kebabtradicionalno jelo u Kapadokiji, ali nije to onaj kebab na koji misliš. Ovo je goveđe meso s povrćem kuhano u zatvorenom glinenom ćupu koji se za tvojim stolom otvara (a nekad ti konobar dopusti da i ti probaš sam otvoriti) i izlije u tvoj tanjur. Preporučam uz to jesti rižu. Ovo je jako okrepljujuće i paše nakon napornog dana kada poželiš nešto na žlicu (podsjeća na gulaš, varivo).
  • Limun i dagnje – tradicionalna ulična hrana u Turskoj. Dagnje su punjene s rižom s puno crnog papra, a tradicionalno se jedu rukama. Kad ih odvojiš, iscijedit ćeš limunov sok preko dagnje i ako želiš slijediti tradiciju, pojedeš ju u jednom zalogaju. Inače, lokalac pojede čak 100 dagnji u jednom danu.
  • Kadaif ili kunefe – tradicionalni bliskoistočni desert od kozjeg sira i rezanaca za kadaif, a poslužuje se s dodacima poput slatkog vrhnja ili pistacija. Sir se razvlači i pomalo je neobična kombinacija, ali ubrzo se navikneš na taj fini, slatki okus.

Kadaif s pistacijem u keramičkoj zdjelici

  • Baklave ne moram ni spominjati

Afiyet olsun! (turska fraza koju možemo prevesti kao “neka vam je na zdravlje” i koju Turci češće koriste nakon jela kao što mi kažemo prije jela “dobar tek”)

 

A što se pije u Turskoj osim kave i čaja?

Ako piješ kavu, preporučam ti zaviriti u kafiće koji su uređeni u turskom stilu. Gledaj da kavu kuha starije osoblje dok mlađi konobare. Znat ćeš onda da si na pravom mjestu, u lokalnom kafiću. Nemoj da te čudi ako imaju puno kockica šećera na stolovima, rado piju kavu sa šećerom. Ukoliko ne želiš uopće šećer u kavi, naglasi to konobaru jer ga nekada sami stave. A što se tiče čaja, preporučam ti čaj od kivija koji je odličan, toliko da ćeš ga htjeti uzeti doma. A sad, što se to pije osim kave i čaja?

  • Raki – turska rakija od anisa i smatra se nacionalnim turskim duhom. Jačina mu je 45 do 50% i zbog toga ga u Turskoj razrjeđuju s vodom u omjeru 1:2 ili 1:3 (raki:voda). Kad se raki pomiješa s vodom, on dobije mliječno bijelu boju pa se zbog toga zove i “lavlje mlijeko”. Svuda ga vole piti, kao samog, kao aperitiv, uz meze ili uz desert. Svakako uzmi jednu bocu rakija doma i pokaži ekipi lavlje mlijeko. Najpopularniji raki je Yeni Raki koji je jak i “tradicionalan tip”, a inače ima više vrsta ove rakije prema proizvodnji.

Raki u visokoj uskoj časi s natpisom YENI RAKI, raki je mliječne boje

  • Šerbet – ovo je zapravo običan sok od ruže, limuna, naranče, a zovu ga i “piće sultana”. Popularan je u Zapadnoj i Južnoj Aziji.
  • Tursu suyu – osvježavajući sok poznat u Turskoj koji je dobar za glavobolje i kao probiotik ljeti (ubija loše bakterije) i za podizanje energije. On je od ukiseljenog povrća, a može ga se i zasladiti. U Istanbulu ga možeš naći kod mosta Galata i najvjerojatnije se neće prodavati pod ovim nazivom, ali prepoznat ćeš ga.
  • Svježe cijeđeni sokovi – ima ih posvuda po ulicama gradova i sela u Turskoj, pred tobom uzmu voće, cijede ga i bez dodavanja šećera ili vode ga prodaju za zaista malo novaca. Odlično za osvježiti se i dodati vitamine u organizam.  Najčešći okusi su naranča i šipak.

Štand s voćem za pravljenje svježih sokova

  • Ayran – ovo hladno, slano piće je popularno u Aziji i ponegdje u Europi. Ako si gledao/la turske serije, vrlo vjerojatno ćeš znati što je to. Izgleda kao jogurt, odnosno, to i je jogurt, ali s vodom i soli. Negdje se dodaju začini. Odlično paše uz neko začinjeno jelo, npr. kokoreč ili lahmacun.
  • Vino – da, dobro si pročitao/la. Turska je i zemlja vina, jedna od najpovoljnijih za proizvodnju vina. U Kapadokiji se pije najbolje vino i svakako posjeti jednu od vinarija, odi na koju degustaciju i uživaj u svakom gutljaju.

Serefe! (turska zdravica)

 

Nadam se da ćeš Turskoj dati priliku da te oduševi, iako te možda prvih par dana budu nervirali malo napadni Turci koji ti žele prodati nešto. Odmori dušu sjedeći na toplom betonu i gledajući na Bospor, uživaj u svakom zalogaju baklave i svakom gutljaju gorke kave ili slatkog čaja i upijaj turski život svake minute. Güle Güle! (turski; pozdrav onome tko odlazi, u nadi da to čine s osmijehom na licu)

Pogled na most i Bospor, s Galata mosta. Puno zastava Turske vijori u zraku i ljudi se šeću

 

P. S. Ukoliko i ti želiš ovako organizirano putovanje, a nisi spreman detaljnije uroniti u planiranje putovanja, preporučam ti da pročitaš koristan članak moje drage prijateljice Patricije ili uzmeš njen mentorski program kako bi postao/la ekspert za samostalnu organizaciju svojih sljedećih putovanja.