Narančasti auto bez krova, a u pozadini stijene Kapadokije

Oni filmovi gdje se glavni lik iživcira u školi pa dotrči doma, baci ruksak na pod i legne u krevet te upali TV koji prikazuje film sa sretnim ljudima u bajci bez ikakvih briga, znaš o čemu pričam? Znaš ono kada glavni lik kaže tu neku rečenicu ili poželi da je i on tamo, zaspi i onda se ujutro nekim čudom pojavi baš u tom filmu? E, tako ćeš i ti u Kapadokiji, predivnoj zemlji koja izgleda kao iz bajke, kao da su vile stvarale sve te neobične kamene formacije, ogromne podzemne gradove i špiljske crkve. Ako dolaziš iz Istanbula, bit će ti veliki šok jer je ovdje puno mirnije i svježije. Kapadokija je zemlja konja pa ćeš ih stalno viđati, kao i šarene balone u kojima možeš i letjeti, ako te vrijeme posluži. No, što to u Kapadokiji možeš raditi u 2-3 dana, a da nije jahanje konja ili let balonom koji bi možda radije preskočio/la?

 

Obiđi Göreme, muzej na otvorenom

Göreme je najpoznatije i najljepše mjesto u Kapadokiji, a i tamo ti je najpraktičnije uzeti smještaj. Maleni je to grad kojim se možeš kretati pješke, a ima puno toga za ponuditi. Tu prevladavaju makadam i zemlja. Sigurna sam da si se već informirao/la što posjetiti u Kapadokiji pa ti nemam tu nešto posebno izdvojiti jer stvarno vrijedi sve vidjeti. Započni jutro s laganom šetnjom prema Open-Air muzeju dok sunce još ne piči toliko jako, a gdje ćeš se baš dobro penjati i trošiti kalorije, ali isplatit će se. Ulaz je za osobe s invaliditetom besplatan, inače košta 300 turskih lira (oko 14 eura). Tamo ćeš vidjeti i starije muškarce, najčešće s kišosbranom (koji im služi kao suncobran) koji su lokalni vodiči i možeš ih angažirati za zanimljivu turu popraćenu povijesnim pričama i lokalnim legendama. Hodajući među tim neobičnim kamenim formacijama u kojima ćeš sigurno prepoznati neke oblike, objekte ili likove (kao što sam ja u nekim vidjela Patrika iz crtića Spužvaboba) nećeš biti svjestan/na koje te veličanstvene ljepote okružuju. Bit ćeš pod dojmovima. Tako isto, a tako različito. Neutralne su boje, a oblici su ti koji dominiraju i daju smisao cijelom mjestu. Uđi u sve što možeš, nemoj zaobići crkve klesane u stijenama s najljepšim freskama u kojima možeš vidjeti povijest u svakom detalju unatoč tomu što nisu čitave. Najviše će te oduševiti Dark Church koja ima prelijepe freske, ali je unutra zabranjeno okidati fotke.

Uklesane stijene, jedna izgleda kao Patrik iz Spužvabob-a

 

Izležavaj se na tepisima u Galeriji Ikman

Turska je popularna po velikom broju trgovina tepiha, a u Kapadokiji (točnije, u Göreme-u) je najupečatljivija Galerija Ikman koja prodaje ručno rađene tepihe. Tu ljudi uglavnom dolaze fotografirati se ili snimati, no za novce. Ali ako stvarno ideš kupiti koji tepih, velika je vjerojatnost da će te vlasnik pustiti da okineš koju fotku. Naravno, moraš skinuti obuću, a na ulazu stoji detaljna tablica što koliko košta. Ne primaju eure, već samo lire. Sama galerija je nevjerojatna, obiluje raznoraznim tepisima i odlična je lokacija za fenomenalne fotke. A i ako ne želite platiti za fotografiranje niti kupiti tepih, svejedno će vam biti nevjerojatno iskustvo prošetati se galerijom i uživati u šarenim, originalnim tepisima. Kažu da se tepih više cijeni što je šareniji.

Ulaz u galeriju pun šarenih tepiha, prevladavaju tople boje poput crvene i narančaste

 

Napravi glineni proizvod u Avanosu

Avanos je grad poznat po proizvodnji keramike koja im je najvažniji zanat i ima velik broj prodavaonica koje proizvode na stotine različitih ručno napravljenih predmeta. Tamo je i prekrasna rijeka sa crvenim muljem koji vade i od kojega rade glinu. Postoje agencije koje te vode po Kapadokiji, na ručkove i radionice s glinom. Na nekim turama, iz iskustva drugih, izaberu samo jednu osobu iz publike da “proba” par sekundi raditi na glinenom kotaču. No, možeš i sam to sve organizirati. Rentaj auto za jedan dan, obiđi mjestašca okolo i uputi se u Avanos koji je od Goreme-a udaljen 10-ak minuta vožnje (ili pješke sat i pol). Točno nasred ceste na ulazu u grad se nalazi keramička prodavaonica gdje se održavaju i radionice. Mjesto se zove Kapadokya Seramik, a ja ću ti sada otkriti trik kako tamo možeš besplatno “učiti” izraditi pepeljaru, šalicu ili što god ti padne na pamet. Nekoliko dana ili tjedana prije dolaska u Kapadokiju, javi im se s upitom da želiš doživjeti autentično iskustvo baš kod njih i da ti pokažu izraditi koji glineni proizvod koji bi njima ostao, a ti ćeš zauzvrat kupiti neki njihov proizvod. Ja sam im se javila preko kontakt forme na njihovoj web stranici, a onda mi se na Whatsapp-u javila ljubazna žena koja, pretpostavljam, vodi tu prodavaonicu i zaista nam osigurala to iskustvo! Uveli su nas na poseban ulaz pa u sobicu gdje mi je mlada žena dala pregaču kako se ne bih uprljala, a mladić je sa mnom radio glinenu pepeljaru. S obzirom na to da nije znao uopće engleski, pepeljaru sam izradila prateći njegove ruke, kako bi se reklo, step-by-step. Jako lijepo iskustvo, još su nas i proveli kroz prodavaonicu da vidimo glineno posuđe oslikano bojama koje svijetle u mraku i dali popust na posuđe koje smo kupili. Ljudi su zaista divni i jednostavno ti uljepšaju cijelo putovanje.

Hrpa glinenih vaza na podu

 

Skompaj se s bakicama na štandovima

U Kapadokjiji ćeš svako malo naići na štand za kojim stoji bakica s maramom oko glave čekajući da netko naruči svježe iscijeđen sok od šipka ili naranče. Svakako ti treba takav sok pun vitamina na tim vrućinama u Kapadokiji gdje skoro nigdje ne postoji hlad, a ako bakici uputiš iskren osmijeh i pitaš ju da li možeš i ti iscijediti sok, rado će ti pokazati na tom svom starom stroju. Tek ćeš onda osjetiti koliko snage treba da se iscijedi jedno voće na tom prastarom aparatu, a onda se posramiti jer će ti bakica pomoći. Sokovi nisu skupi, dođu manje od 1 eura, a fakat su osvježavajući i fini.

 

Jedi kebab u glinenom ćupu

Ili kako oni kažu, testi kebab. Nije to onaj kebab na koji misliš. Ovo je goveđe meso s povrćem kuhano u zatvorenom glinenom ćupu koji se za tvojim stolom otvara i izlije u tvoj tanjur. Nekad ti i konobar dopusti da probaš sam otvoriti. Preporučam ti uz to jesti rižu. Ovo tradicionalno jelo u Kapadokiji je jako okrepljujuće i paše nakon napornog dana kada poželiš nešto na žlicu (podsjeća na gulaš, varivo). U Goreme-u obrati pažnju na restorane koji ispred ulaza imaju naglašeni natpis testi kebab ili na engleskom pottery kebab. Ako te zanimaju turski specijaliteti, baci pogled na ovaj članak.

 

Posjeti podzemne gradove

Kapadokija je puna podzemnih gradova, a najpoznatiji su Derinkyuju i Kaymakli. Ako se moraš odlučiti za jedan, preporučujem Derinkuyu. On je najveći podzemni grad koji je dubok više od 85 metara, ali je tek mali dio toga otvoren za javnost. Cijena je oko 10 eura, ali ima brojnih popusta za studente, umirovljenike, osobe s invaliditetom, djecu i obitelji. Ručno iskopani grad čine dnevne sobe, crkve, hodnici, tuneli, ventilacija, kuhinja, učionice, trg, podrum za vina i ulja, pa čak i prostorije za stoku. Kako ćeš se kretati tim gradom, tako će ti se po glavi vrtjeti misli kako su se uopće tu ljudi prije kretali jer je dosta nisko i usko. Da li su bili patuljci ili jednostavno fleksibilni? Zapravo je razlog genijalan – podzemni grad je služio kao utočište za čak 20 tisuća ljudi koji su se skrivali od napadača (rat, vjerski progoni). Ako bi napadači otkrili ulaz u Derinkuyu, ne bi mogli ući u velikom broju, već bi trebao jedan po jedan prolaziti uskim i niskim “uličicama” što je stanovnicima Derinkuya uvelike olakšalo u obrani – jednog po jednog su “rješavali”.

Žena s maramom oko glave radi selfie s mobitelom u podzemnom gradu

 

Idi na zalazak sunca s quadom

Ovo je najljepši dio putovanja, ako si tip za aktivnosti i adrenalin. Idi na jednu od quad tura kojih ima koliko hoćeš u Kapadokiji. S quadom ćeš proći neke doline, stati na više lokacija i vidikovaca i pratiti sunce koje zalazi ostavljajući za sobom predivne tragove na nebu i stijenama. Nemoj zaboraviti uzeti kakve sunčane naočale za zaštitu od prašine kao i neku maramu da ti ne ulazi u oči, nos i usta. Poslije ćeš svakako biti pun prašine, ali na kraju ture će te nekim strojem nalik na usisavač “isprati” na suho. Ovo je zaista predivna tura koja će ti se urezati u pamćenje.

Pogled na Kapadokiju s vidikovca

 

Kapadokija je zaista posebna, ona se ne može riječima opisati. Ako planiraš i u Istanbul, onda baci pogled ovdje. Slobodno mi piši ako te nešto zanima, zaprati me na Facebooku ili Instagramu i podijeli blog nekome kome bi koristio. Hvala ti što me čitaš 🙂